Paleta bliskosti: Razgranati putevi

Anđeo koji me posjetio

bio je toliko brz

da sam ga jedva uspjela dotaknuti

zadržao se kratko

da, nekoliko tjedana, ali

bio je tako blag i nevidljiv

da nisam odmah znala da je tu

a kada sam shvatila

mislila sam da je neki uljez

koji će me zarobiti

pokušala sam ga otjerati

nisam znala da je tek u kratkom posjetu

bojala sam se, sluteći dubinu ljubavi

ipak dotaknuli smo se, razgovarali smo, zaplakali smo

jer nismo mogli dalje zajedno

osjetila sam krivnju – jesam li te otjerala, anđele

ne, nisi, trebao mi je još korak do slobode

i kroz tebe sam ga ostvario, rekao je

otada sam učila prihvatiti

da je tako moralo biti

Kristina Šubašić, 4.5.2023.

Nepokorenost

Ponekad kao da istina nema

Šanse za sklonište

Ponekad kao da nema dobrih vijesti

I kao da smo okruženi strahom

Jer što će biti sutra, kako naprijed

Kad vijesti o neskladu na svim razinama

Prevladavaju i prodiru kroz štitove

Ali ja osjećam, vjerujem, ma ja znam!

Da je sve to samo na površini

Da je sve dio puta na kojem učimo

Znam, jednostavno znam

Da duboka jednina povezuje svemir

I da on živi od Svjetla i od Mira

I da život održavaju oni nevidljivi

Koji se ne žele isticati

Koji u slobodi

Neprestano ljube

Kristina Šubašić, 21.5.2023.

Postati more

U životu je najvažnije

postati more.

Nema mi druge.

More me shvaća.

Isprati slanost suza slanošću morskog vala.

Na lice postaviti smiješak od morske pjene.

Druge mi nema, nego

biti more i obgrliti svijet sobom.

I pustiti svijetu da me okruži, naseli,

da se slobodom iscjeljujemo.

Shvaćam sada, more moje,

postati ti

biti ti

nema mi druge.

Kristina Šubašić, 14.5.2023.

Razgovor iz dubine duše

Razgovarajmo uvijek jedni s drugima

Kao da umiremo.

Kao da sutra neće postati danas.

Kao da smo jučer spoznali jedinstvo duša.

I da jedni drugima trebamo darivati slobodu.

I duhovni let.

Jer, kad ćemo se opet sresti ovako

U ovom obličju, u ovom vremenskom beskraju

Dotičemo se treptajem, otkucajem, dahom

I tada vrijeme izrekne svoj sud.

Razgovarajmo jedni s drugima

Kao da nestajemo

Kao da otpuštamo

Kao da prihvaćamo

Da! Ovaj je čovjek dio mene

A zajedno smo dio svemira.

Razgovarajmo jedni s drugima uvijek

Kao da nema povratka.

Bit ćemo tada najiskreniji.

Bit ćemo tada najljepši.

Bit ćemo tada najmilostiviji.

Uvijek… kao da umiremo…

Jedni s drugima razgovarajmo.

Kristina Šubašić, 12.5.2023.

Sječanje na raj

Tvoja vatra u meni budi

Sjećanje na raj.

Kad smo prve živote živjeli

Presveti plamen

Svojim smo dahom razmijenili.

Da nikad ne ugasne.

I sad ga opet vidim u našim pogledima.

Prenosila se iskra vatre kroz živote,

Kroz stoljeća i kroz ere

I ostaje neugasla.

Preseli se povremeno

U nove atome, u nova tijela i svemire

A ja je uvijek vidim najjasnije

Između sna i jave

Kad zajedno pozovemo

Sjećanje na raj.

Kristina Šubašić, 15.5.2023.

Tvoje oči

Tvoje oči

Su u ljubavi

Sa mnom

Ogledam se

U pogledu tvojem

O, vidim moćnu ljepotu

Kojom me krase

Oči tvoje

Kristina Šubašić, 10.5.2023.