Anđeo koji me posjetio
bio je toliko brz
da sam ga jedva uspjela dotaknuti
zadržao se kratko
da, nekoliko tjedana, ali
bio je tako blag i nevidljiv
da nisam odmah znala da je tu
a kada sam shvatila
mislila sam da je neki uljez
koji će me zarobiti
pokušala sam ga otjerati
nisam znala da je tek u kratkom posjetu
bojala sam se, sluteći dubinu ljubavi
ipak dotaknuli smo se, razgovarali smo, zaplakali smo
jer nismo mogli dalje zajedno
osjetila sam krivnju – jesam li te otjerala, anđele
ne, nisi, trebao mi je još korak do slobode
i kroz tebe sam ga ostvario, rekao je
otada sam učila prihvatiti
da je tako moralo biti
Kristina Šubašić, 4.5.2023.
Nepokorenost
Ponekad kao da istina nema
Šanse za sklonište
Ponekad kao da nema dobrih vijesti
I kao da smo okruženi strahom
Jer što će biti sutra, kako naprijed
Kad vijesti o neskladu na svim razinama
Prevladavaju i prodiru kroz štitove
Ali ja osjećam, vjerujem, ma ja znam!
Da je sve to samo na površini
Da je sve dio puta na kojem učimo
Znam, jednostavno znam
Da duboka jednina povezuje svemir
I da on živi od Svjetla i od Mira
I da život održavaju oni nevidljivi
Koji se ne žele isticati
Koji u slobodi
Neprestano ljube
Kristina Šubašić, 21.5.2023.
Postati more
U životu je najvažnije
postati more.
Nema mi druge.
More me shvaća.
Isprati slanost suza slanošću morskog vala.
Na lice postaviti smiješak od morske pjene.
Druge mi nema, nego
biti more i obgrliti svijet sobom.
I pustiti svijetu da me okruži, naseli,
da se slobodom iscjeljujemo.
Shvaćam sada, more moje,
postati ti
biti ti
nema mi druge.
Kristina Šubašić, 14.5.2023.
